Translate

четвртак, 23. новембар 2023.

LEINA PESMA

Mala devojčica, lepa kao vila. 

Ne znam kako ali u njoj sija moćna sila. 

U bistrim očima mapa zvezdanog neba,

za umornog putnika kome putokaz treba. 

Znaš onaj osećaj, 

kao da kroz nju anđeo te gleda,

od tog pogleda

 i surovi ratnik bitku preda

i spusti oružje

na zemlju pored nogu,

sebi vrati se,

svom srcu, pravdi, Bogu.

Osmeh topao, blag,

milinom dušu leči,

 jezik tišine dobro znam

koji kaže više od hiljadu reči.

I čujem to lavlje srce kako grmi joj iz grudi:

"Budi čaroban i svoj,

po dobru nek te pamte dobri ljudi." 

Ana❤️

субота, 19. март 2016.

PITAO JEDAN ČOVEK MUDRACA : "KAKO ĆU ZNATI DA LI ME ŽENA ISKRENO VOLI ?"

A mudrac mu odgovori: "Ako radi ovih 14 stvari, budi uveren da te zaista voli ."
Čovek upita: "A koje su to stvari?"
Mudrac reče:

Ako voli one koji tebe vole.
Ako se ne ljuti kada imaš suprotno mišljenje od njenog.
Ako je pogodi tvoja ljutnja ili tuga.
Ako voli sa tobom da razgovara.
Ako te pita za savet pri donošenju neke odluke.
Ako se obraduje tvom poklonu čak iako je to neka sitnica.
Ako joj nedostaješ kada si odsutan.
Ako radi ono što će te obradovati i ne ponavlja ono čime te je nekad naljutila ili rastužila.
Ako joj ne smeta tvoja mala plata.
Ako se ne stidi tvog posla, bez obzira koji je.
Ako ti je podrška u poslu ili se ponudi da uradi nešto od tvojih obaveza.
Ako se zanima za tvoje ideje i želi da ti pomogne u njihovoj realizaciji.
Ako podnosi bol radi tebe.
Ako ti pomaže u dobrim delima.

понедељак, 12. август 2013.

NIŠTA TAKO JEDNOSTAVNO I LAKO

Bog me velikodušno upita :
" Šta bi volela da budeš?
Vetar u krilima laste?
Trava što brzo raste?
Mesečina na grani srebrnog bora?
Zenica u oku beloglavog orla?
Kamen na dnu potoka?
Jabuka puna lekovitog soka?
Čičak na krznu olinjalog vuka?
Moćan vodopad gromoglasnog zvuka?
Polen što na krilu pčele svome tučku žuri?
Pena sa talasa u prolećnoj oluji?
Mahovina na kori prastarog hrasta?
Tajanstvena maslina sa stenom srasla?
Ponoćna tišina u dolini?
Kap vrele kiše u prašini?
Treptaj krila u leptira?
Paukova meka svila?"

" Ne! Neću to!"

"Ne želim da budem ništa tako jednostavno i lako
( to može svako )!
Želim da budem osmeh u njegovim očima
i nežna misao u letnjim noćima
i slatka čežnja na njegovim usnama
i tihi uzdah skriven u grudima!"

Bog reče:
"Danas sam dobre volje,
ali od ovoga ne mogu bolje!"

I pretvori me u kockicu čokolade...I...To je kraj ove balade.....

Ana Milinović
                                                       



понедељак, 4. фебруар 2013.

PRED IZVOROM U TVOJIM OČIMA

Poželela sam,
 da ljubav nastani moje grudi,
kao mala senica drvenu kućicu
u hladu jasminovog grma.

Obojila sam srce u crveno,
da liči na radost
i popela se na vrh brda,
da ga svi vide iz daleka.

A kada te je Bog
(koji ispunjava sve želje)
doveo pred mene,
ustuknula sam od straha
i postidela se nemoći da se odreknem
 i jednog grama svoje gordosti,
pred izvorom u tvojim očima,
u kome su plesale zlatne zvezde,
po taktu milozvučne pesme,
iz grla male ptice.

Tog dana sam,
 pored azbuke predaka,
zapečaćene krvlju duboko u genima,
naučila i prajezik tišine drevnih ratnika
i postala graničar
 na međi nepoznatog svemira,
u čast tog čudesnog susreta.

Ana San Snova

среда, 16. јануар 2013.

BEZ STRAHA U SRCU

KADA LjUDSKO ZLO PORASTE DO NEBA,
PRETVORI ME U OBLAK GOSPODE,
DA SUNCU OČI PREKRIJEM,
HOĆU DA MI SE U ZORU PONOVO NASMEJANO RODI,
MLADO I BEZBRIŽNO,
BEZ STRAHA U SRCU.

Ana

PROBUDI ME

BLAGOŠĆU SVOJOM, DODIRNI ME.
TIŠINOM SVOJOM PROBUDI ME.
OSMEHOM NEŽNIM POLjUBI ME.
KAD SE SVE NADE, KO ZVEZDE PRED ZORU
BUDU UGASILE,
LjUBAVLjU SVOJOM SPASI ME.

Ana

BESMRTNA

Ne veruj kada kažem: "Volim te."
Kao i kod drugih pesnika
i u mom srcu žive emocije
cele planete od njenog postanka.

Sve one ljubavi koje su bile, 
jesu ili će tek biti,
talasaju se kao beskrajni okean,
skrivenih čežnji, nadanja i želja,
u kojem sam se rađala i umirala
nebrojeno puta.

Svaki put, kao prvi put.

Veruj samo mojim očima,
ako te gledaju onda kad ne vidiš, 
jer moje oči i postoje samo zato,
da bi u njima tvoja lepota,
bila besmrtna.

Ana❤️

POLjUBAC

Poljubio si me,
pomalo zbunjeno i nevešto,
ne znajući da je to samo san
(i da je u snovima sve moguće i dozvoljeno)
a ja sam tog trenutka,
jedini put u životu,
bila toliko uzvišena i slična Bogu,
da je moje ustreptalo srce pomislilo
da je stiglo na kraj puta,
jer više nije imalo ni želja,
ni strasti,
ni straha,
opijeno čistom esencijom ljubavi.

Ana ❤️ 

BOGOJAVLjENSKA MOLITVA

Bože,
daj mi da čujem tišinu 
u svom srcu,
kao one noći,
kada si stavio voljenog
pred moje oči 
i učinio
da od njegove topline i lepote
procvetam kao žuti cvetić,
kraj strme planinske staze.
Bože, daj mi,
ako hoćeš.

Bože,
daj mi plamen ljubavi u duši,
sve dok gori plamen života u meni.
Jer, ako nema plamena ljubavi,
plamen života je samo hladna svetlost,
koja baca senku na druge ljude
i čini ih nevidljivim
u očima mog samoljublja.
Bože,
daj mi ako hoćeš.

Ana ❤️ 

PRE NEGO ŠTO SU NAŠA SRCA IZGUBILA OČI

Došao si, kao što je obećano
i doneo zvezdu svetlosti
nama, nedostojnima,
da nas učiniš ravnima sebi.

I kao kad od kapi kiše,
proklija i procveta seme
zakopano u vrelom pesku,
tako je procvetala ljubav u našim srcima,
dok smo ispod Tvojih nogu prostirali palmine grane,
da odmoriš umorna stopala od dugog puta,
u hladu kamenog slavoluka,
na ulazu u grad.

Naša srca su klicala :
"Osana, najdraži, najvoljeniji !"
Gledali smo u Tebe kao u Sunce
posle polarne zime,
o, Utešitelju, Premudri Mirotvorče !
Ali naše oči,
naviknute samo na pustinjske oluje
i crvenu prašinu ispucale zemlje,
ubrzo izgubiše vid od tolike svetlosti
i izbezumljeni od straha,
postadosmo zarobljenici
u neprozirnom mraku tamnice sopstvene duše.

I dok su Tvoje suze padale po našim glavama,
iz grudi nam se prolomio krik,
glasniji od grmljavine koja je cepala nebo na komade,
snažniji od bujice koja je zderala kožu sa lica planine :
"Razapnite ga, razapnite, razapnite !"

A Ti si ostao da stojiš sa ispruženom rukom koja blagosilja,
na onom istom mestu gde smo te poslednji put videli,
(pre nego što su naša srca izgubila oči)
iako se ispod Tvojih nogu izokrenulo Nebo i Zemlja
i rastočilo vreme i prostor
i otvorio hladni bezdan ljudske duše spreman da Te proguta ...

Ti, koji si sazdan od čiste Ljubavi
ostao si da nas čekaš,
(iako su prošli vekovi)
da na izvoru Tvoje duše umijemo lica od prašine,
operemo ruke od blata i krvi
i ponovo pogledamo prema nebu...

Ana

уторак, 15. јануар 2013.

LI - LU

Kad sam te prvi put videla,
nazvala sam te Li-Lu,
što na jeziku mog drevnog naroda
koji živi iza horizonta
znači Lju-Bav.
Nisi znao šta znači ta reč,
ali ti je zvučala slatko i nežno,
a osmeh koji si mi podario
u prolazu,
grejao je moju dušu,
narednih 340 polarnih zima...

Ana ❤️ 

ŽAR PTICA

Mala zlatna ptica,
na zlatnom panju peva,
na zlatnom panju,
što na zlatnoj livadi drema,
na zlatnoj livadi,
što na zlatnom brdu okleva,
na zlatnom brdu,
što put pod noge sprema,
da pređe preko sedam,
mračnih , ukletih gora
i pređe preko sedam,
olujnih , sablasnih mora
i isplače sedam,
mamurnih, kišnih zora
i pronađe žar pticu,
što žarkim glasom peva
i na žarkom drvetu,
žarke snove sneva,
da stavi put pod krila
i preleti sedam mora
i sedam tirkiznih gora,
i sedam nerođenih zora
i pronađe zlatnu pticu,
što zlatnim glasom peva
i na zlatnom panju,
žar pticu budna sneva...

Ana San Snova Milinović

SEĆANjE NA ANĐEOSKO DRVO

Anđeo je pomislio na ljubav.
Ljubav je zaspala u njegovom srcu.
Srce je sanjalo snove.
Snovima su porasla krila.
Krila su odletela u nebo.
Nebo se sakrilo iza oblaka.
Oblak je čuvao kišu.
Kiša je pala na zemlju.
Iz zemlje je poraslo drvo.
Mi smo stajali ispod drveta.
Naše noge su bile u blatu.
Ali moje oči nisu videle blato.
One su videle ljubav.
Ljubav je poljubila tvoj obraz.
Tvoj obraz je pocrveneo.
A moje srce je odletelo u oblake
i više se nikad, vratilo nije...

Ana ❤️ 

ŠARENI KAMENČIĆ

Sedim tako i
sećam se,
kako sam ti uvek
kada izronim iz morskih dubina,
donosila sa dna najlepši šareni kamenčić
i stavljala pred noge.
Ali, on bi se brzo osušio od vrelog vazduha
i postao obične braon, žute, sive ili bele boje,
(kakvih unaokolo ima bezbroj). 
A ja bih onda lila krokodilske suze,
u nemoćnom besu i očaju
što ne umeš da vidiš sve te prekrasne nijanse
čarobnog oblutka svojim orlovskim očima,
naviknutim na oštru belinu planinskih glečera.
Sve dok se nisam setila,
(jedne tihe letnje noći)
da ti pokažem odraz zvezda
na tirkiznoj površini svog staništa
i tako spojim dva nespojiva sveta
u jednom nepostojećem trenutku,
koji je iako nevidljiv, bio toliko moćan,
da se iz njega rodio novi univerzum.

Ana❤️

NIŠTA TAKO JEDNOSTAVNO I LAKO


Bog me velikodušno upita:
" Šta bi volela da budeš?
Vetar u krilima laste?
Trava što brzo raste?
Mesečina na grani srebrnog bora?
Zenica u oku beloglavog orla?
Kamen na dnu potoka?
Jabuka puna lekovitog soka?
Čičak na krznu olinjalog vuka?
Moćan vodopad gromoglasnog zvuka?
Polen što na krilu pčele svome tučku žuri?
Pena sa talasa u prolećnoj oluji?
Mahovina na kori prastarog hrasta?
Tajanstvena maslina sa stenom srasla?
Ponoćna tišina u dolini?
Kap vrele kiše u prašini?
Treptaj krila u leptira?
Paukova meka svila?"

"Ne! Neću to!"

"Ne želim da budem ništa tako jednostavno i lako
to može svako!
Želim da budem osmeh u njegovim očima
i nežna misao u letnjim noćima
i slatka čežnja na njegovim usnama
i tihi uzdah skriven u grudima!"

Bog reče:
"Danas sam dobre volje, 
ali od ovoga ne mogu bolje!"

I pretvori me u kockicu čokolade.. ...I to je je kraj ove balade...

Ana ❤️ 

ČAJ OD JAGODE I VANILE

U kafani na ćošku,
ispod masline,
Tamara izuje svoje cipele,
iz njih istrese pesak
iz egipatske pustinje
i lekovito blato
iz daleke Andaluzije,
a onda uz čaj od jagode i vanile,
ispriča mi svoje pustolovine :
kako joj je delfin poljubio levo stopalo
u tirkiznom moru Maldiva,
kako je skupljala školjke i zvezde
u sumrak na obali Nila,
kako je mesečevim srebrom
izvezla šator beduina
i pre svitanja se umila vetrom,
sa dina , mekih ko svila.
I kako joj je vrač iz plemena Ava,
ukrao pramen kose za svoje čarobne amajlije,
koje donose ljubavnu sreću,
kada ih devica u ponoć suzama zalije ....
Da se na Siciliji od sunca
i kamenje i more
pretvore u zlato,
zato Sicilijanci žive bogato,
(a uživati bi oni mnogo bolje znali da im Cosa Nostra idilu ne kvari)
Pa onda, kako u Novom Sadu
ulični svirači umeju suze iz očiju da ukradu,
otrgnu te neprimetno od gradske buke
i stave u nežne anđeoske ruke...

A ja patim od morske bolesti
i priznajem (iako je bruka)
kada se prošetam čak i do ćoška,
bude mi muka,
i moje znanje bi zbog toga,
pretrpelo neprocenjivu štetu,
da nema Tamare u tom belom svetu.
Ana❤️
Tamara

I BI SVETLOST


Tvoje oči su smeđe.
I zbog toga gledaš u zemlju.
U zemlji vidiš Boga,
koji je crn kao grumen uglja
i nesalomiv kao kamen,
on ima ukus slatkog zrna grožđa
i miris kao pokošena trava
što na šumskom proplanku spava.

Moje oči su plave
i zato gledam u nebo.
Na nebu vidim Boga,
koji je plave boje.
On je nežan kao oblak
i ima ukus kapljica kiše
koje se krišom kotrljaju niz oblake
i miris rasplakanog Sunca,
što se razlilo na horizontu.

Ali, kada se jednom budemo pogledali u oči,
shvatićemo da je Bog neuhvatljiv kao nebo
i nesalomiv kao oblak,
da ima ukus kao kap kiše na slatkom zrnu grožđa
i miris kao rasplakano Sunce,
što je zagnjurilo glavu u pokošenu travu.

Potražićeš u mojim očima suze Boga
i pronaći ćeš ih.
I zato ćeš me voleti.
Potražiću u tvojim očima osmeh Boga
i pronaći ću ga.
I zato ću ti biti odana.
Zauvek.

Ana ❤️

NONŠALANTNA METAMORFOZA

 Jednoga dana,
kada dostignem nivo
apsolutne produhovljenosti,
nestaće moj fizički entitet
(koji mi je iskreno rečeno oduvek predstavljao teret)
i lebdeću tada, rasuta,
poput sveznajuće 
beličasto - srebrne magle
iznad šarenih megalopolisa,
a ljudi će prolaziti kroz mene
u svojim skupocenim automobilima
i spominjaće mi oca, majku, 
bližu i dalju familiju
jer sam napravila saobraćajni kolaps. ..

Samo ti ćeš znati istinu
o mojoj spektakularnoj metamorfozi
i sa smeškom na usnama,
ubacićeš menjač
iz pete u četvrtu
i iz četvrte u treću brzinu,
nonšalantno,
dok sirene nervoznih vozača
budu vrištale
iza tebe...

Ana ❤️ 

понедељак, 14. јануар 2013.

KAKO TO ?

Premalo ili previše.
Predobro ili preterano loše.
Prelepo ili ružno,
uzbudljivo ili tužno.
Raskošno ili bedno,
bestidno ili čedno...
Ali nikad, nikad, nikad ljubavi vredno... 

Darežljivi ili škrti,
veseli ili ljuti,
prepametni ili glupi.
Prefinjeni ili prosti,
bojažljivi ili oni što vas hrabro ujedu do kosti.
Oni, što vam otkriju sve tajne života za samo jedan trenutak
ili oni, što vam u duši otključaju najmračniji kutak.

Bahati ili disciplini skloni,
opušteni ili oni što im u glavi alarm za uzbunu zvoni.
Zaslepljujući ili mračni,
zaboravni ili bolesno tačni.

Hiperaktivni ili smoreni..
Sve je uzalud kad nisu za mene stvoreni...
Nisu za mene rođeni...
Nisu do mojih visina porasli...
Nisu mojim suzama dorasli...
Nisu se do mojih ponora srozali...
Nisu se mojim nebom provozali...
Niko sem tebe, 
koji čak i ne postojiš!
Kako to? 

Ana ❤️ 

субота, 14. април 2012.

ZAPIS U MOM SRCU

Poveren mojoj ljubavi,
postao si besmrtan,
upisan u knjigu večnosti
skrivenoj u mojim očima,
koje iako svevideće,
do tada nisu videle
ništa lepše i draže
od tvog bića.

I baš kada sam poželela 
da taj osećaj zapišem i u srcu,
shvatila sam da si u njemu već zapisan,
još od onig trenutka,
kada je Bog 
otkinuo dragocenu česticu svoje duše
i podario je ljudima.

Ana❤️

уторак, 12. април 2011.

VOLjENOM

                                     
Nemoj se zaljubiti u moju kosu.
Ona je neukrotiva kao lavlja griva.
Naherena kao pijani plot.
Naježena kao strnjika.
Premazana svim bojama.
Lepa , samo kad ne treba,
na beznačajnim sastancima
i u nevažnim prilikama.
Zamrsiće se tvoji prsti u njoj,
kao vižljasta lasica u vreži kupine.
...Jer, oštrije je trnje kupine, od lukave male lasice...

Nemoj se zaljubiti ni u moje oči.
One su dva probuđena vulkana,
iz kojih se izliva vrela lava.
Dva tajanstvena safira,
koja poznaju tajne morskih dubina.
Plačne kao kiša,
hladne, kao kad srce okuje zima.
Zaronićeš u njih, pre nego što vazduh udahneš,
pre nego što budeš spreman
i odneće te plima.
...Jer, jače su sile plime od tvoje plivačke veštine... 

Nemoj se zaljubiti ni u moje usne.
Prelepe reči one znaju.
Da ukrase, okite, sve ulepšaju.
Nasmejaće te, rasplakati, naljutiti,
uješće te i kad nisi kriv,
a posle će šaputanjem vidati tvoje rane
i više te ništa neće boleti,
samo ćeš ih još više voleti.
Hej, nije lako sa mojim usnama .
I mene ponekad prevare.
I ja se ponekad u njih zaljubim,
ali ti ne smeš, ne, nikako !
U lavirintu mojih reči,
zalutaće zlatne niti tvojih misli .
...Jer,  jači je žar mog crvenog karmina od tvojih skrivenih vrlina...

Ali , ako poželiš da se zaljubiš u mene,
u moju dušu,
u moju ljubav,
samo me pogledaj i ja ću znati,
ja sam već tu.
Videćeš kako je odjednom sve jednostavno i lako
i kako smo bliski.
Od tog trena voljeni moj, nas dvoje bićemo isti...

Ana ❤️ 



петак, 8. април 2011.

KAO.....MELODIJA MOJE DUŠE


   Kao suton
   kad oboji
   nebo u zlatno.
   Kao nebo,
   kad od oblaka
   napravi platno.
   Kao vetar,
   kad na platnu
   nacrta ptice.
   Kao ptice,
   kad slete
   na telefonske žice.
  Kao kad kroz snove,
  tvoj glas putuje do mene.
  Kao kad me zvono
  iz tuge prene.
  Kao tuga,
  kada iz oka
  suzu ukrade.
  Kao suze,
  kada isplaču
  reku nade.
  Kao Bog,
  kada zagazi
  u nabujalu reku
  i tugu odnese
  u svoju zemlju daleku...
                                         .
Ana ❤️ 



субота, 26. март 2011.

ON

                                      
On ima sve.
Ljubičastu kosu  sa narandžastim pramenovima.
Razmak izmedju dva gornja prednja zuba  (joj, kako to volim)
 Oči koje vide kroz nevidljivo. 
Tri alkice u levom uvu.
Malog zlatnog zmaja na desnom ramenu.
  Talisman umočen u krv belog patuljka na kožnoj uzici oko vrata.
Sveznajući osmeh, 
brižljivo prikriven kraičkom usana. Srce mi se kotrlja za njim,
kao beli oblutak niz klizavu kaldrmu.
Ako ga uzme i stavi u džep, Zemlja će videti Sunce još 100,000.000 puta.

Ana
                                            

PRE PET MINUTA

 Pre pet minuta,
pustila sam Sunce
da mi zaviri u glavu
i napiše stihove po svojoj volji.
Ali, ono je patilo od amnezije
(kao i svako Sunce pred kraj života)
i zaboravivši svoju prvobitnu nameru,
za čas se spetljalo sa mojim moždanim vijugama,
odlutavši sa njima, pitaj Boga gde...

Za to vreme,
dok su komšije gunđale u mraku,
ulicom pođe mrgud Sava,
najveći baksuz u tri sreza
(koji sa svojim svetim imenjakom nije imao zajedničko baš ništa)
i iznenada mi se nasmešio prijateljski,
mahnuvši rukom
srdačan pozdrav.
Ja podigoh ruku da mu uzvratim i ostadoh tako, zbunjena, ne shvatajući

 da on u stvari,

nije pozdravio mene,

već Sunce u mojim očima.

Ana ❤️ 


петак, 25. март 2011.

NA ZLATNOM PUTU OPREZA , OBZIRA I PREDOSTROŽNOSTI

Shvatila sam konačno
veštinu upravljanja vremenom
(iako se ono uporno trudi da upravlja nama)  
i naučila način
da zaobiđem i preskočim 
mamurne dane,
baksuzne mesece,
i malerozne godine 
u kojima sam zbog tvog savršenog bića 
počela da sumnjam 
u vrednost svojih vrlina.

Ne,
nisi ti za to kriv 
već tvoje oči,
koje gledaju ljude 
na taj poseban način,
kroz kožu, kosti i meso
kao kroz maglu, paučinu i penu 
sasvim nesvesno,
s'tom razlikom što za njih nisi savršen,
i nije im bitno kako ih gledaš,
a meni jeste.

 Na zlatnom putu opreza, obzira i predostrožnosti,
jedino nikada nisam naučila
tajnu tvog osmeha,
kojim za samo jedan tren,
moj karakter dostojan
isposnice i sveca,
zaključaš u lavirint beznađa i bola
i lako zarobiš moju dušu
u telo snevača tuđih snova.

Ana ❤️ 


ČELIČNI ALHEMIČAR


     Imala sam dva oka.
       Sa njima sam videla sve što postoji.
   Zemlju.
  Vazduh.
Vatru.
Vodu.
     To mi nije bilo dovoljno.
      Htela sam još.
      Imala sam dve ruke.
         Sa njima sam dodirnula sve što postoji.
Ljude, životinje i biljke.
Stene i oblake,
anđele i demone.
     To mi nije bilo dosta.
     Htela sam još.
   Trebalo mi je još.
    Morala sam još.
     Rođena sam za još.
      Imala sam dve noge.
     One su me povele u ratni pohod.
    Pregazila sam sela,
   gradove, države  i kontinente.
 Ono što mi je trebalo 
  i drugima je trebalo.
 Ono što sam htela 
   i drugi su hteli.
  Ono što sam morala 
  i drugi su morali.
Ono, za šta sam bila rođena 
  i drugi su za to isto bili rođeni.
    U žaru poslednje bitke,
  nisam ni primetila kada je moje telo
 ostalo bez ruku, nogu i glave,
   na tom krvavom polju,
  gde lešinari pobedu slave.
U naprslim rebrima,
 treperio je još samo komadić
slomljenog srca,
koje zbog tebe, koji ne postojiš 
kuca
  i to mi je dovoljno,
 sasvim dovoljno,
 zaista,
  dovoljno...

Ana❤️